Svrha ovoga rada jest analiza uloge gorskog spašavatelja u suvremenom društvu rizika, na primjeru HGSS Stanice Gospić. Uz pomoć sociologije rizika kao podloge rada, konkretno teorije o rizičnom društvu (društvu rizika) koje sustavno proizvodi rizična stanja i stvara globalne ekološke opasnosti, te dodatno uz pomoć kombinacije odabranih elemenata teorije mreže aktera zajedno s konceptima solidarnosti i volontiranja tekst pokušava, kroz slaganje svojevrsnog sociološkog bricolagea, zahvatiti dio društvene zbilje s kojom se nosi gorski spašavatelj. Provedbom polustrukturiranih intervjua s narativnim dijelovima u radu su prikazani preliminarni rezultati istraživanja (odnos gorskog spašavatelja, opreme i potražnog psa; kontinuitet i karakteristike djelovanja u društvu rizika; doživljaj akcije–solidarnost; doživljaj vlastite uloge–volontiranje; uloga Stanice i HGSS-a–služenje; širenje djelokruga HGSS-a), koji mogu imati utjecaja na oblikovanje javnih politika, direktno vezanih uz tematiku prebacivanja odgovornosti socijalne države u domenu civilnog sektora. Ukratko, u fokusu ovoga rada je Hrvatska gorska služba spašavanja kao jedan od ključnih aktera sustava civilne zašite, odnosno gorski spašavatelji kao glavni akteri svih potražnih i akcija spašavanja koje se odvijaju na planinskim, ruralnim i slabo pristupačnim područjima.