U članku se najprije metodološkim aparatom kognitivne gramatike analiziraju i određuju značenjski aspekti nekih prototipnih sintaktičkih struktura s bezličnim i obezličenim glagolima tipa Kiši. Kišilo je. Priča se... nasuprot njihovoj ličnoj upotrebi, čime će se pokazati da su sintaktičke anomalije takvih glagola snažno semantički motivirane. U ovom se članku semantičko polje ostvareno bezličnim i obezličenim glagolima kao predikatima definira kao konceptualno teško dostupno, nejasno i teško odredivo semantičko polje sa snažno topikaliziranom procesualnošću koja apsorbira, a samim tim defokusira i detopikalizira svoje aktante. Potom se uvođenjem različitih sintaktičkih indikatora-cirkumstanata-osporava tvrdnja hrvatskih gramatika da tip bezličnih glagola s implicitnim subjektom, odnosno bezličnih glagola u 3. licu jednine prezenta (Kiši. Sniježi. Pada. itd.), može uvijek referirati i na ličnu i na bezličnu uporabu. Klasifikacijom glagola toga tipa pokazat će se da se neki od njih (s tvorbeno nezalihosnim subjektom) češće upotrebljavaju lično, a drugi (s tvorbeno zalihosnim subjektom) češće bezlično, čime će se potencirati razlika između ličnog/bezličnog kao primarno semantičko-pragmatičke kategorije i subjektnog/besubjektnog kao isključivo formalne, sintaktičke kategorije. Drugim riječima, pojmovi ličnog i bezličnog smatrat će se topikalizatorom, odnosno detopikalizatorom sintaktičke kategorije subjekta.