Rađanje je generativne gramatike još od pojave Chomskyjevih Sintaktičkih struktura, sada već prije više od polovice stoljeća, članovima svjetske jezikoslovne znanstvene zajednice označilo početak dugotrajnih, poticajnih i produktivnih rukavaca istraživanja na temelju jedinstvene pretpostavke o urođenome jezičnome daru ljudske jedinke. Ako takva jezična moć pokreće kognitivni i kreativni potencijal pojedinca da iz ograničenoga sintaktičkog repertoara stvara i razumijeva neograničen broj ovjerenih rečenica nekoga jezika, dio jezikoslovaca koji su se posljednjih desetljeća bavili tvorbom riječi i morfologijom metodama generativne gramatike kreće od pretpostavke kako ista moć leži iu mogućnosti stvaranja i razumijevanja riječi u leksikonu ili u kojem drugom dijelu gramatike pojedinoga jezika. Generativna je gramatika od svojih početaka doživjela znatne preinake i preradbe, odnosno prelazila iz faze rane teorije preko standardne teorije i proširene standardne teorije pa sve do teorije načela i parametara, koju pak možemo podijeliti na teoriju vezanja i upravljanja te današnju epohu minimalističkoga programa. Kako morfologija i tvorba riječi u prvotnim pristupima i metodama generativne gramatike uobičajeno nisu imale izdvojeno teorijsko uporište, autorica je primjenjiv model za prikaz tvorbe odglagolskih imenica u hrvatskome jeziku pronašla upravo u suvremenijim pristupima distribuirane morfologije unutar minimalističke epohe razvoja. Tako temeljnim ciljevima istraživanja u ovoj knjizi postaju ispitivanje rezultata predloženoga modela na podatcima i bolji uvid u položaj i ustroj morfologije unutar jednoga jezika, u ovome slučaju hrvatskoga jezika za koji, s druge strane, naša lingvistička zajednica u tijeku cjelokupne povijesti bavljenja tvorbom riječi i morfologijom nije rabila konzistentna istraživanja s pomoću generativnih metoda.

Popunjavanju te metodologijske praznine Matea Birtić pristupa epistemologijski precizno s jasnom razradbom razvoja teorije i rezultata istraživanja. Za užu temu knjige i modeliranje odabran je korpus odglagolskih imenica hrvatskoga jezika kao istraživački poticajno i relevantno sjecište utjecaja imenskih i glagolskih gramatičkih svojstava, ali istodobno i specifična tvorbena struktura i leksikalizacijski proces u kojemu se ogleda svojevrsni dijalektički odnos između morfologije i sintakse. Tekst je knjige podijeljen u pet poglavlja. Poslije uvoda, u drugome se poglavlju iznose teorijske postavke i ocrtava razvoj generativne morfologije, u trećem se poglavlju odglagolske imenice razvrstavaju u značenjske skupine te u četvrtome istražuje njihova unutrašnja struktura, što rezultira zaključcima u petome poglavlju. Slijede iscrpan popis proučene i citirane literature te kratki sažetci na hrvatskome i engleskome jeziku. Kratko nas poglavlje Uvod upoznaje s dijelovima i ciljevima rada, au sljedećemu poglavlju Teorijske postavke auto-