Problem nezaposlenosti i zapošljivosti mladih je kroničan problem hrvatskog tržišta rada, ali i cjelokupnog društva. Hrvatska kontinuirano bilježi trend rasta nezaposlenosti mladih, jer prema podacima Eurostata stopa nezaposlenosti mladih za 2011. godinu iznosi 36, 1%, sljedeće godine je bila 43%, a 2013. godine visokih 49, 7%. U takvim su uvjetima, otoci su kao prostor tradicionalno ograničene zaposlenosti posebno osjetljivi na opisane trendove, jer je život na otocima zahtjevniji nego na kopnu, kako na institucionalnoj, tako i na osobnoj razini. Mladi se na otocima susreću s višestrukim preprekama prilikom zapošljavanja, koje su s jedne strane obilježene uobičajenim ograničenjima života kao što su npr. udaljenost od kopna, ograničene prometne veze, usmjerenost ekonomije isključivo na turizam, ograničene obrazovne mogućnosti, te iznimna nefleksibilnost i sezonalnost tržišta rada. S druge su strane prepreke obilježene tradicionalnim otočkim načinom života koji se odvija u jasno definiranim i teško promjenjivim društvenim i ekonomskim okolnostima. Izlaganje se temelji na rezultatima istraživanja koje je obuhvaćalo kvalitativni i kvantitativni dio. Fokusne grupe (8) i intervjui (3) s mladima i ključnim dionicima socio-ekonomskog i upravnog života, provođeni su od travnja do srpnja 2014. godine na otocima Vis, Mljet, Korčula i Rava, te u Dubrovniku i Zadru, dok je kvantitativni dio istraživanja u obliku on-line upitnika za mlade (N= 293) koji žive na dalmatinskim otocima provođen od 16. rujna do 13. listopada 2014. godine. Namjera istraživanja je utvrditi ulogu rada u društvenim, kulturnim i ekonomskim aspektima svakodnevice mladih na otocima. Perspektive mladih na otocima su krajnje kontingentne, jer se čini da je ostanak ili odlazak s otoka, pronalaženje ili nepronalaženje posla rezultat slučajnosti ili ponekad inercije svakodnevice, a ne rezultat sustavne politike društvenog, kulturnog i ekonomskog razvitka. Osobno zalaganje i poduzetništvo u tom su smislu krajnje neizvjesni. Mladi na otocima su tako u raskoraku između ljubavi i pripadnosti otoku, te nepovoljnih prilika života na otoku, koje ih donekle vuku prema odlasku s otoka, ali puno više prema trajnom nezadovoljstvu na samom otoku. Iako su zadovoljni osobnim odnosima i smatraju da im je ekonomski status relativno dobar, a životom na otoku su zadovoljniji tijekom ljeta, detaljniji pogled pokazuje da su socijalni i kulturni servisi na otocima oskudni. Mladi otočani priželjkuju samostalni posao, ali uglavnom rade kod privatnog poslodavca ili u javnom i državnom sektoru. Mogućnost pronalaženja boljeg posla je nešto čime su najnezadovoljniji na otocima, a što bi bio primarni razlog ostanka. Kako su mladi nezadovoljni lokalnim upravama i lokalnim političarima, ostaje otvorenim pitanje tko će, kada i kako stvarati uvjete za bolju zapošljivost i zaposlenost mladih na otocima dalmatinskog arhipelaga. Može se zaključiti da je zapošljivost mladih na otocima obilježena uvjetima trajne krize i socio-kulturnim obrascem nemogućnosti mijenjanja društvenih, kulturnih i ekonomskih uvjeta života na otocima.