Slavenski se jezici smatraju morfološki bogatim jezicima u kojima se tvorba riječi ostvaruje ponajprije izvođenjem i slaganjem. Međutim, u izgradnji su njihova leksika prisutni i procesi leksikalizacije kojih su rezultat višerječne leksičke jedinice, npr. morski pas (Tafra 2005, Raffaelli 2015). Booij (2009) naziva raznorodne višerječne jedinice fraznim imenima budući da su one sintaktički utemeljeni obrasci s funkcijom imenovanja. Jedan od takvih obrazaca koje autor navodi su i imensko-prijedložne konstrukcije, npr. fran. moulin à vent ‘vjetrenjača’. Stoga je cilj ovoga rada istražiti ulogu imensko-prijedložnih konstrukcija u izgradnji leksika u hrvatskom i ruskom jeziku s obzirom na a) produktivnost navedenog leksikalizacijskog obrasca u hrvatskom i ruskom, b) razlika i sličnosti u prijedložno-padežnim izrazima, npr. lak za nokte-лак для ногтей, čaj od bazge-чай из цветков бузины, sirup za kašalj-сироп от кашля, daska za jedrenje-доска с парусом ic) odnosu različitih tipova modifikacije u dvama jezicima (ponajprije pridjevske naspram prijedložno-padežne modifikacije), npr. kapi za oči–глазные капли, četkica za zube–зубная щетка. Kontrastivna analiza hrvatskog i ruskog stoga može ukazati na mogućnosti i ograničenja gramatike u izgradnji leksičkih struktura u slavenskim jezicima.