Na kvalitetu života utjecaj imaju različiti čimbenici koji su povezani s tjelesnom spremom, sastavom tijela i tjelesnim aktivitetom. Cilj ovoga istraživanja jest utvrđivanje povezanosti kvalitete života s aerobnom funkcionalnom sposobnosti te utvrditi razlike s obzirom na stupanj uhranjenosti kod učenika primarnoga obrazovanja. Istraživanjem je obuhvaćen stratificirani uzorak učenika podijeljen prema tri makroregije Republike Hrvatske (Kontinentalna, Grad Zagreb, Jadranska). U istraživanju je sudjelovalo ukupno 651 učenik četvrtih razreda osnovnih škola u Republici Hrvatskoj dobi 10, 30±0, 47 godina. Za procjenu subjektivnoga zdravlja i dobrobiti djece, koristila se hrvatska verzija Upitnika kvalitete života KIDSCREEN-10. Aerobni kapacitet procijenjen višestupanjskim testom trčanje 20 metara (20MSRT Shutlle run test). Visina tijela mjerena je visinometrom, a sastav tijela pomoću dvofrekventnoga analizatora sastava tijela (TANITA DC-360P). Najviše procjene kvalitete života odnose se na dimenziju odnosa roditelja, obitelji te zabave s prijateljima kao i komponenta usamljenosti. Najniže vrijednosti vidljive su kod dimenzija školskoga uspjeha, slobodnoga vremena te lošega raspoloženja. Između varijabli kvalitete života i aerobne sposobnosti utvrđena je značajna povezanost. Od ukupnoga uzorka 79, 11% učenika ima normalan stupanj uhranjenosti, dok ih je 20, 89 prekomjerno teško ili pretilo. Rezultati pokazuju da kod učenika normalnoga stupnja uhranjenosti i učenika s prekomjernom tjelesnom masom te pretilih postoji značajna razlika u razini aerobne sposobnosti. Utvrđena je značajna razlika u samoprocjeni kvalitete života između učenika koji imaju normalan stupanj uhranjenosti i onih prekomjerno teških odnosno pretilih učenika. Učenici koji žive u Kontinentalnoj makroregiji imaju značajno nižu razinu aerobne sposobnosti od učenika koji žive u gradu Zagrebu i Jadranskoj makroregiji. Nije uočena statistički značajna razlika u kvaliteti života, iako nominalno bolje rezultate imaju učenici koji žive u Jadranskoj makroregiji. Dječaci imaju statistički značajno bolje rezultate u aerobnoj sposobnosti od djevojčica, a nije utvrđena značajna razlika između poduzoraka definiranih prema spolu u samoprocjeni kvalitete života. Nizak stupanj tjelesne spremnosti i aerobnoga kapaciteta, uz loše komponente sastava tijela i slabiju kvalitetu života, mogu se okarakterizirati kao reverzibilno stanje koje se kroz odgovarajuće intervencije u načinu života mogu poboljšati što uključuje zdravu prehranu i povećanu količinu tjelesne aktivnosti. Promjenom načina života može se utjecati i na stvaranje kvalitetnoga životnog stila u odrasloj dobi. Korištenjem vježbi kojima se potiče razvoj aerobnoga kapaciteta kod djece, moglo bi se utjecati na prevenciju pretilosti te poboljšati druge čimbenike kardiovaskularnoga rizika i tako biti važan čimbenik u poboljšanju zdravlja.