U radu se kroz analizu zakona i drugih dokumenata javnih politika proučavaju načini na koje društveni i politički akteri u Hrvatskoj shvaćaju prostituciju. Razmatra se i to sagledava li se fenomen prostitucije iz rodne perspektive te na koji se način rodna dimenzija uključuje u postojeće ili predložene politike prostitucije. Primjenom kritičke analize okvira identificirano je 5 dominantnih policy okvira u koje se prostitucija stavlja: okvir javnog reda i mira, okvir zaštite spolnih sloboda, okvir javno-zdravstvene prijetnje, okvir rodno uvjetovanoga nasilja i okvir seksualnog rada. Prostituciji kao društvenoj pojavi pristupa ograničeni broj aktera te se ona rijetko izravno tematizira, što znači da je i dalje riječ o društvenom tabuu. Izostanak tematiziranja prostitucije u dokumentima Vlade RH i održavanje naslijeđenoga modela kriminalizacije pokazuje da okvir javnog reda i mira ima kontinuiranu podršku od strane vladajućih političkih elita. S druge strane, nevladine organizacije i Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova jedini su akteri koji detaljnije razrađuju pitanje prostitucije i daju rješenja za promjenu postojećega zakonodavstva i politika, s time da samo udruge koje rade na smanjenju štete uključuju glas osoba koje se bave prostitucijom.