Koncem listopada donesen je novi Kazneni zakon. Temeljna je pretpostavka da će novi koncept uvjetne osude revitalizirati ovu, sada više ne samostojnu, sankciju hrvatskog kaznenog zakonodavstva. Intencija je da nova uvjetna osuda postane fleksibilan, no istodobno zahtjevniji modus kaznenopravne reakcije. Uvjetna osuda, kombinirana s cijelim nizom posebnih obveza odnosno sigurnosnih mjera, u budućnosti može doista postati snažan kriminalnopolitički instrument u dijelu u kojem mehanizmi nadzora mogu zamijeniti tradicionalne punitivne sadržaje, ne samo radi smanjenja zatvorske populacije već opetovanog afirmiranja pomalo istrošenih sadržaja specijalnopreventivne orijentacije. To će zasigurno rezultirati njezinom još masovnijom primjenom u sudskoj praksi, ali i novim, daleko složenijim pravnim i tehničkim zahtjevima o kojima će morati voditi računa sud te specijalizirane probacijske službe.

Prvi pogled na taj novi koncept uvjetne osude u hrvatskom kaznenom zakonodavstvu pretpostavlja kritičko apostrofiranje samo nekih, po viđenju autora, najznačajnijih novosti. Naravno da time ni izdaleka nije iscrpljen prostor za daljnje znanstveno-strukovne opservacije glede uvjetnog izricanja kazne u hrvatskom kaznenom zakonodavstvu, ne dovodeći, ipak, u pitanje načelno pozitivne konotacije novog zakonskog uređenja.