Suvremeno školstvo polazi od stajališta da umjetnička naobrazba treba biti utemeljena na svestranosti, sinkretizmu i holističkom pristupu. U glazbenoj naobrazbi kroz dječje glazbeno stvaralaštvo putem spontane improvizacije dolazi do sinkretizma različitih umjetničkih područja. Naglasak pritom nije na rezultatu nego upravo na samom stvaralačkom procesu koji razvija djetetovu slobodu izraza, maštu, kreativnost te inventivnost općenito. Prve tzv. spontane improvizacije u nastavi klavira nastaju već pri učenikovim prvim susretima s instrumentom i predstavljaju kreativne oblike igre s elementima glazbe i tehnike. Nastaju na određenu priču, odnosno temu, koju učenik uz glazbu obično opisuje i predstavlja i crtežom, kao svojevrsnom partiturom. U želji za što potpunijim izrazom učenik uz glazbu i likovni izraz cjelokupni proces ponekad nadopunjuje i tekstom, pričom i pokretom. Tako nastala sinkretička moć glazbe vrlo je dragocjena budući da je nastala kao rezultat slobode, nesputanosti i spontane reakcije pri djetetovom glazbenom izrazu kroz improvizaciju. Bilo koji oblik stvaranja i kreiranja nečeg novog, osobnog, nasuprot pukoj reprodukciji i strogoj vezanosti uz notni tekst, izuzetno povoljno djeluje na djetetov kako glazbeni tako i stvaralački razvoj u životu općenito.