Analizom epskih pjesama u zborniku V. Bogi šića obja šnjava se upraba kletvi kao jednog od poetićkih naćela usmene epike. Kriteriji analize bili su odnos adresanta i adresata kletve (na osnovi vjerske i rodne pripadnosti) te subjekta i objekta u samoj kletvi. Rezultati analize pokazuju apsolutnu prevagu kr šćanskih adresanata nad muslimanskim, ali i znatno će šću pojavu mu ških nego ženskih adresanata, što se obja šnjava imanentnim zakonitostima epskoga žanra. Dobiveni su rezultati usporedeni s epskim pjesmama u djelu Razgovor ugodni naroda slovinskoga AK Mio šića te je odreden stupanj usmenoepskih interferencija u tome pisanome djelu hrvatske pretpreporodne knji ževnosti.