Bosna i Hercegovina je 16. lipnja 2008. u Luksemburgu potpisala Sporazum o stabilizaciji i priključenju (SSP) s Europskom unijom (EU). Tim je dokumentom, dakako, savladana i jedna od značajnih usputnih stanica u procesu priključivanja Bosne i Hercegovine društvu europskih naroda. Tim se dokumentom, potom, kako se izrazio i prvi čovjek Vijeća ministara BiH, doista „otvara put europskoj budućnosti BiH “. Proces priključenja je, međutim, započeo mnogo ranije–na simboličnoj ravni već činom potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Od tada su, još konkretnije, učinjene mnoge formalne radnje bez kojih ne bi bilo ni nedavno potpisanog sporazuma. Na neke od njih se od viška nije podsjetiti ni ovom prigodom.

Već 1997. godine, naime, Vijeće ministara EU postavlja političke i ekonomske uvjete za razvoj bilateralnih odnosa. Godinu dana nakon toga uspostavljena je Konzultacijska radna grupa EU-BiH s ciljem da osigura tehničku i stručnu pomoć u području administracije, politike te regulatornog okvira. Sredinom 1999. godine otvoren je Proces stabilizacije i priključenja (SAP), proces koji se odnosi na sve zemlje zapadnog Balkana, a koji nudi jasnu mogućnost integracije i za Bosnu i Hercegovinu u europske strukture. U ožujku 2000. godine objavljena je Mapa puta, dokument EU koji uspostavlja 18 ključnih uvjeta za Bosnu i Hercegovinu kako bi se pristupilo izradi studije izvodljivosti (feasibility study) za otpočinjanje pregovora o Sporazumu o stabilizaciji i priključenju. Koncem 2003. godine Europska komisija je usvojila Prijedlog izvještaja o spremnosti BiH za početak pregovora s EU o Sporazumu o stabilizaciji i priključenju, a sredinom naredne, 2004. godine, EU je prihvatila Europsko partnerstvo sa BiH. U studenom 2005. godine službeno su počeli i pregovori o Sporazumu o stabilizaciji i priključenju između EU i Bosne i Hercegovine, a okončani su koncem 2006. godine. Na koncu, u prosincu 2007. godine Sporazum o stabilizaciji i priključenju s BiH je i parafiran.