Biomasa je najznačajniji potencijal obnovljivih izvora energije Srbije (63%) sa potencijalom od 2, 7 Mten. Od toga 60% čini poljoprivredna a 40% šumska biomasa. Šumska biomasa se već sada značajno koristi dok je poljoprivredna praktično neiskorišćena. Razlog toga leži u nepostojanju adekvatnih tehnologija za sagorevanje poljoprivredne biomase. Ova biomasa zahteva posebne tehnologije korišćenja zbog nepovoljnih temperaturskih karakteristika mineralnog dela (pepela) i karakteristika meljivosti. Sprovedena istraživanja u svetu su pokazala da se dodavanje aditiva u praksi pokazao kao praktičan i efikasan način pomoću kojeg je moguće da se minimiziraju problemi sa sinterovanjem pepela. U radu su prikazani rezultati istraživanja potencijalnog uticaja aditiva na karakteristike pepela više vrsta poljoprivrednih biomasa. Istraživanjem su određivane temperature topivosti pepela ispitivanih biomasa uz dodavanje aditiva u količini 5% od ukupne mase uzorka. Ispitivanje uticaja aditiva izvršeno je sa 6 vrsta aditiva čija je osnova glina ili pesak i to: 1. Aditiv bentonit, 2. Aditiv glina KM Krušik, 3. Aditiv glina, Ćirinac, 4. Aditiv kaolin „Bz “, 5. Aditiv peskovita glina, Pločnik, 6. Aditiv glina KM Ćirinac. Ispitivanjima je pokazano da je primenom aditiva moguće sigurno i pouzdano sagorevati i one biomase koje imaju niske temperature topivosti pepela, kao što su slama pšenice i kukuruzovina.