Knjiga se bavi složenim odnosom leksikona i gramatike te načinom na koji se taj odnos može sagledati u kontekstu uporabno utemeljenih modela jezika, posebice konstrukcijskih pristupa jeziku. U knjizi se pruža uvod u konstrukcijske gramatike kao jedne od suvremenih kognitivnolingvističkih pristupa sintaksi te ih se smješta u širi teorijski kontekst sintaktičkog i semantičkog opisa jezika. Konstrukcijski pristup odnosu leksikona i gramatike kritički se vrednuje primjenom na opis glagolsko-prijedložnih konstrukcija u hrvatskom jeziku te ulogom prijedloga u argumentnoj strukturi rečenice i gradbi glagolskoga značenja. Nadovezujući se na postojeće opise odabranih značenjsko-sintaktičkih pojavnosti u domaćoj i međunarodnoj literaturi predlaže se model koji služi kao njihovo proširenje iz konstrukcijske perspektive, s posebnim fokusom na ulogu gramatike u oblikovanju leksičkih struktura hrvatskoga jezika.