Svrha je ovoga rada ukazati na do sada slabo istraživanu ulogu koju rečenična nominalizacija ima u interpretaciji snažnog otoka (CP) kao stare obavijesti (topik) s ciljem da se ponudi jedinstveni pristup primjera topikalizacije rečenične dopune spojene unutar i izvan glagolske skupine. Za predmet istraživanja odabrana je rečenična dopuna propozicijskih glagola u hrvatskom, argument to+ CP (DP). Provedena analiza je pokazala da derivacija argumenta propozicijskih glagola pretpostavlja na sintaktičkoj razini, sročnost u Phi-obilježjima CP i odrednika to (D), tj. rečeničnu nominalizaciju; na semantičkoj razini, primjenu∃-tipa te∃!-tipa promjene, tj. rečeničnu indeksikalizaciju; te na razini obavijesnog ustrojstva osjetljivost na diskurs i obavijesnu vrijednost iskaza, glavne rečenice. U teorijskom je razmatranju hrvatskih primjera prednost dana teoriji ogoljene frazne strukture, u okviru minimalističkog pristupa te je pokazano da nije potrebno izvršiti prilagodbu postojećeg minimalističkog modela gramatike kako bi se opisala derivacija jedinica koje su osjetljive na vrijednosti obavijesnog ustrojstva, kao što je D. Snažni je otok izjednačen s argumentom. Rad zaključujemo pregledom mehanizama topikalizacije rečenične dopune u jezicima u kojima djeluje proces rečenične nominalizacije (hrvatski i grčki) te u onima u kojima ne djeluje (romanskim i germanski jezici).