U Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje od 2008. godine uspostavlja se središnja terminološka djelatnost u Hrvatskoj. Izgradnja terminološke baze hrvatskoga nazivlja (Struna), otvorene za javnost početkom 2012. godine, postavila je niz problema i pitanja uvjetovanih sociolingvističkim okolnostima te konkretnim ciljevima i potrebama kojima bi takav terminološki resurs trebao udovoljiti. Prije svega je riječ o implicitnoj ulozi baze kao instrumentu terminološkoga planiranja i standardizacije te o metodološkim reperkusijama te uloge. U radu se analiziraju prednosti i nedostatci uspostavljene organizacije i prezentacije terminološke građe. Propituju se mogućnosti i ograničenja nacionalne terminološke baze u odnosu na pitanja koja se problematiziraju suvremenim terminološkim teorijima, poput raslojenosti naziva i njihove varijacije, frazeološke dimenzije te konceptualnoga ustroja terminoloških zbirki pojedinačno i terminološke baze kao cjeline. Razrješavanje tih dilema i nužnost kompromisa urodila je s jedne strane jačanjem deskriptivne dimenzije Strune, a s druge pokretanjem Hrvatskoga terminološkog portala koji objedinjuje dostupne terminološke resurse sa širokim metodološkim i terminografskim rasponom.