Cilj je ovog rada ispitati koliko socijalne vještine, kao mjere poželjnog i socijalno kompetentnog ponašanja, sadrže, objašnjavaju i prognoziraju interkulturalnu kompetentnost učenika od petoga do osmog razreda osnovne škole (N= 593). Višedimenzionalna mjera dječje socijalne kompetencije operacionalizirana je kroz 17 varijabli čiju su kvalitetu razvijenosti procjenjivali učenici i njihovi razrednici. Usporedba rezultata pokazala je da ispitani učenici pozitivnije procjenjuju svoju socijalnu kompetentnost od njihovih nastavnika i da su djevojčice socijalno kompetentnije od dječaka. Faktorska analiza skale socijalnih vještina pokazala je da dječju socijalnu kompetentnost najviše određuje briga za druge, prepoznavanje osjećaja i potreba drugih te slaganje s drugima, što su prediktorske odrednice interkulturalne kompetentnosti. Socijalno, a samim tim i interkulturalno ponašanje ispitanih učenika najviše je određeno sposobnošću rješavanja međuljudskih odnosa, brigom za druge, spremnošću na suradnju, pomaganje i kompromise. Propitujući navedene kontekste, rad podupire suvremena nagnuća kurikuluma, zasnovana na ishodima učenja, standardima i kompetencijama, koji potiče otvorenost, fleksibilnost, interkulturalnost, inkluzivnost te učeniku usmjeren pristup.