U ovome radu analiziraju se poredbeni frazemi u hrvatskome čija je sastavnica vlastito ime, npr. dužan kao Grčka, lijep kao Apolon itd. Cilj je na temelju podataka iz mrežnog korpusa hrWaC utvrditi u kojim se oblicima i značenjima ti frazemi javljaju, koliko su ustaljeni, te ih usporediti s rječničkim natuknicama. Rezultati pokazuju da je u većini poredbenih frazema s vlastitim imenima tertium comparationis glagol ili pridjev. Tako er, frekvencijski podaci pokazuju da su neki od tih frazema ustaljeni izrazi, dok bi drugi tek mogli postati konvencionalizirani. To otvara pitanje koje poredbene frazeme treba bilježiti u suvremenim rječnicima iu kojim oblicima i značenjima s obzirom na stvarnu uporabu.