Rad se bavi empirijskim istraivanjem oprosta i pomirenja u Hrvatskoj nakon Domovinskoga rata. Istraivanja provedena u okviru psihologije pokazuju da se opraštanje ogleda u boljem du {evnom zdravlju i odsutnosti negativna raspoloenja, a oprost i pomirenje imaju i svoju {iru, dru {tvenu, dimenziju. U radu se nastoji odgovoriti na tri temeljna pitanja: kako se stvaraju razmi-{ljanja (stavovi) o oprostu i pomirenju; koliki je udio hrvatskoga pu~ anstva spreman na oprost i pomirenje i koji su korelati spremnosti na oprost. Istraivanje je provedeno potkraj 2000. godine. Rezultati pokazuju da se mi {ljenja o oprostu i pomirenju grupiraju u tri {ira stava: skepsu u oprost i pomirenje, vjeru u pozitivne procese i podr {ku uvjetnom oprostu. Ve} ina gra| ana, njih vi {e od~ etiri petine, sklona je oprostu pod uvjetom nadoknade {tete i/ili isprike. U manjini su osobe spremne na bezuvjetni oprost, a nezanemariv dio gra| ana sklon je i osveti. Na temelju prikupljenih podataka iznesena je pretpostavka koja bezuvjetni oprost i osvetu tretira kao nedovoljno prilago| ena pona {anja potaknuta u~ estalim i povr {nim dru {tvenim kontaktima u gradskoj sredini,{to rezultira automatiziranom reakcijom u kona~ nici ovisnom o vrsti traume kojoj je osoba (bila) izloena.