U tradicionalnoj osnovnoj školi, ocjenjivanje je sredstvo za procjenjivanje znanja učenika i za utvrivanje i prikazivanje njihovog uspjeha, odnosno neuspjeha u učenju. U ovakvom se pristupu uglavnom zanemaruje osnovno značenje ocjenjivanja–mogućnost postizanja što bolje organizacije i realizacije nastave i učenja. O ocjenjivanju postoje brojna mišljenja. Ona su različita pa i suprotstavljena. Smatra se da je ocjenjivanje značajna faza nastave i da je potrebno u nastavi. Ima autora koji smatraju da je ocjenjivanje potrebno modernizirati i prilagoditi ga potrebama nastave u današnjoj osnovnoj školi, ali i autora koji smatraju da ga je potrebno ukinuti. Da bi se utvrdilo što o tome misle nastavnici osnovnih škola, kao neposredni realizatori nastave, provedena su tri odvojena istraživanja u rujnu 2011. godine na uzorku od po 228 nastavnika osnovnih škola u Hrvatskoj, Srbiji i Bosni i Hercegovini. Podaci prikupljeni skalom procjene–SNOŠO (Stavovi nastavnika osnovne škole o ocjenjivanju), konstruiranom za potrebe ovog istraživanja obraeni su t-testom i linearnom korelacijom. T-test je pokazao da postoji statistički značajna razlika u stavovima i mišljenjima nastavnika osnovne škole o ocjenjivanju ovisno o njihovom zanimanju, pri čemu nastavnici razredne znatno više nego nastavnici predmetne nastave smatraju da je ocjenjivanje u osnovnoj školi potrebno modernizirati. Linearnom korelacijom utvreno je da postoji značajna pozitivna povezanost stavova i mišljenja nastavnika osnovnih škola u Hrvatskoj, Srbiji i Bosni i Hercegovini o ocjenjivanju. Visoke vrijednosti razine razumijevanja o ocjenjivanju nastavnika osnovnih škola u Hrvatskoj prate visoke razine razumijevanja o ocjenjivanju u Srbiji i Bosni i Hercegovini. U radu su prikazani značajniji rezultati, a dane su i pedagoške implikacije.