38 Kvalitet & izvrsnost 9–10/2021 oblikovala, što izaziva očekivanu reakciju malodušnosti i pesimizma, čak i očaja. Takođe, postoji agresivna i žestoka kritika (ponekad i pakosna) status kvoa. Neki autori, najčešće srednje popularnosti, počinju da artikulišu radikalne, pa čak i jeretičke, stavove koji predviđaju kraj poslovnog upravljanja uopšte ili onoga što vjeruju da je ostalo od njega. Na primjer, Matthew Stewart, je uvjeren da je menadžment fikcija-nešto što ne postoji, i što je čak izmišljeno. On je 2009. godine napisao obimnu knjigu rječitog naslova Mit o upravljanju: Razotkrivanje moderne poslovne filozofije (Stewart, 2009). Jill Lepore iz New Yorkera piše da je knjiga zabavna i pomalo šokantna. Alan Murray (2010), sa svoje strane, tvrdi da se pred našim očima menadžment urušava i odlazi u zaborav ali istovremeno, predlaže nove poslovne strategije koje će pomoći menadžerima da slijede svoje sopstvene ciljeve. Poslovni menadžment, naravno, nije na samrti i sigurno će izbjeći takav ishod. U to nema sumnje. Kao što s pravom ističe hrvatski istraživač Marin Buble (2013) upravljanje nije završeno, kao što je Francis Fukuyama rekao za istoriju. Međutim, potrebno je da se menadžment promijeni i prilagodi izazovima sa kojima se suočava i sa kojima će se suočiti u dvadeset prvom vijeku. Promjene će se fokusirati na modernizaciju poslovne administracije kako bi se uspostavilo nekoliko novih principa, koji se već danas mogu naći u nekim preduzećima. Više nije moguće graditi ključne organizacione sposobnosti sjutrašnjice na principima upravljanja sa početka industrijske ere i industrijske revolucije, koja je uslijedila. Stoga, od suštinske je važnosti, sa jedne strane, preispitati godine menadžerske ortodoksije koja je dominirala u prošlom vijeku, a sa druge strane, analizirati i tumačiti prakse modernog razvijenog poslovanja. Vjerovatno najznačajnija veza između filozofije postmodernizma i filozofije poslovnog upravljanja se može vidjeti u prostoru njihovog presjeka, gdje se nalazi ogromno, teško i zapanjujuće tijelo nauke o kompleksnosti.

Kompleksnost tvrdi da je meta-nauka dvadeset prvog vijeka. Nauka o kompleksnosti nije pojedinačna teorija, već kolekcija različitih teorija, koncepata, ideja i modela, gdje se nalazi konglomerat stotina i možda hiljada naučnih grana. Kompleksnost pokriva prirodne i društevne nauke i može se opisati kao meta-narativna sinteza ponekad