Vrijeme života i rada u vremenu pandemije virusom korona, ostat će trajno zabilježeno na razini svjetske zajednice, koja se žurno morala okrenuti traženju suvremenih strategija učenja koje odgovaraju vremenu u kojem živimo i koje će ostaviti najmanje posljedice po odgoj i razvoj učenika. Pred suvremenu školu, postavilo se pitanje kako održati kontinuitet u radu škole iu obrazovanju učenika, koje metode rada primijeniti, kako u što kraćem vremenu educirati nastavnike, učenike i njihove roditelje za rad i učenje putem suvremenih strategija učenja. Cilj istraživanja je ustanoviti koje strategije učenja su nastavnici najčešće koristili u radu s učenicima u doba pandemije, na koji način su se preorijentirali na njihovu primjenu, koje od njih su se pokazale najefikasnijim po pitanju ishoda učenja, kako su ih prihvatili učenici i nastavnici, kao i koje prednosti su u radu s učenicima korištenih strategija i koja su ograničenja u njihovoj primjeni. Uzorak ispitanika činili su nastavnici (N= 30) s područja Hercegovačko-neretvanske županije iz gradskih i prigradskih škola. U radu je korištena metoda teorijske analize, deskriptivna metoda i metoda anketiranja, a od instrumenata anketni upitnik u vidu skale Likertovog tipa izrađen za potrebe istraživanja. Dobiveni rezultati ukazuju da su stavovi nastavnika o primjeni strategija učenja u doba pandemije različiti, da je rad prema novim strategijama učenja bio težak i za nastavnike, učenike i roditelje, da je uložen veliki napor u edukaciju za rad prema novim strategijama, da su iskustva u radu vrlo bogata i da će poslužiti kao putokaz u radu s učenicima u nekim novim nepredviđenim situacijama.